Time je odbijen hrvatski zahtjev za revizijom arbitražnog pravorijeka iz 2016. godine.

Vlada je, naime, 30. prosinca prošle godine zadužila Ministarstvo gospodarstva da radi utvrđivanja ništetnosti izmjene ugovora o odnosima dioničara u Ini i ugovora o plinskom poslovanju (iz siječnja 2009.) pred švicarskim Saveznim vrhovnim sudom pokrene reviziju protiv arbitražnog pravorijeka koji je 23. prosinca 2016. donio Arbitražni sud osnovan prema pravilima Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL), kao i da nastavi s aktivnostima sudjelovanja RH u arbitraži koju je MOL pokrenuo pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova (ICSID).

Vlada je, kako je tada objasnio tadašnji ministar gospodarstva Tomislav Ćorić, odlučila ići u reviziju arbitražne odluke na temelju pravomoćne presude Vrhovnog suda protiv bivšeg premijera Ive Sanadera zbog primanja mita od šefa mađarskog MOL-a Zsolta Hernadija, kao i na temelju drugih analiza i pravnih mišljenja.

Kako prenosi N1, švicarski sud je utvrdio jasna razmimoilaženja koja se u bitnome odnose na različite ocjene iskaza više sudionika u ovoj aferi, a posebice iskaza Roberta Ježića.

"Čini se da su hrvatski sudovi, za razliku od Arbitražnog sudišta, smatrali da je Robert Ježić vjerodostojan svjedok", kaže se u obrazloženju odluke.

Dodaje se kako je Arbitražno sudište svoju odluku donijelo u cijelosti svjesno postojanja kaznenog postupka protiv Ive Sanadera, ali je naznačilo da će dokaze prikupljene tijekom navedenog kaznenog postupka ocjenjivati s najvećim oprezom te je svoju odluku utemeljilo na dokazima koje je samo prikupilo.

U obrazloženju se ističe i da se optužba za korupciju u potpunosti temelji na svjedočenju Roberta Ježića, ali da su njegovi iskazi opterećeni brojnim nedosljednostima i proturječjima.

Kronologija odnosa

Krajem 2016. godine Arbitražni sud komisije UN-a za međunarodno trgovačko pravo u Ženevi odlučio da dokazi koje je Hrvatska podnijela nisu dovoljni da dokažu da su ugovori sklopljeni 2009. nastali kao plod koruptivnih aktivnosti. Odmah nakon toga, na Badnjak 2016. godine, premijer Andrej Plenković je objavio da je Vlada odlučila u svoje vlasništvo vratiti Inu otkupom cjelokupnog udjela koji u njoj ima MOL.

Mađarski MOL najveći je pojedinačni dioničar Ine u kojoj drži 49,1 posto dionica Ine (4.908.207 dionica), dok hrvatska država ima 44,8 posto (4.483.552 dionica), a privatni i institucionalni dioničari 6,1 posto (608.241 dionice).

Predstavnici hrvatske Vlade i mađarskog MOL-a su prve izmjene i dopune Ugovora o međusobnim odnosima dioničara koji se odnosi na Inu i Ugovor o plinskom poslovanju potpisali 30. siječnja 2009. godine.

Izmjenama Ugovora o međusobnim odnosima dioničara je broj članova Nadzornog odbora Ine povećan sa sedam na devet, pri čemu je MOL-u pripalo pet mjesta, Vladi tri, a predstavnicima radnika jedno, s tim da predsjednika NO-a određuje Vlada.

Prema tim izmjenama, Uprava Ine ima šest članova, od kojih tri predstavljaju Vladu i tri MOL, a MOL predlaže predsjednika Uprave, koji ima i odlučujući glas. Kao novina u upravljanje su uvedeni izvršni direktori, čiji se sastav određuje dogovorom unutar Uprave.

Vlada i MOL su tada potpisali i Glavni ugovor o plinskom poslovanju, kojim se razrađuje prodaja državi skladišta plina u Okolima, kao i odvajanje u zasebnu tvrtku i kasnije prodaju Vladi tvrtke za trgovanje plinom. U prosincu 2009. godine Vlada i MOL sklopili su Prvi dodatak Glavnom ugovoru o plinskom poslovanju, kojim je obveza Vlade da kupi plinski biznis od Ine odgođena do 1. prosinca 2010. godine.

Nakon što je u prosincu 2010. MOL objavio javnu ponudu za otkup dionica od malih dioničara po cijeni od 2.800 kuna po dionici, pri čemu je poručio kako tom ponudom daje još jednu mogućnost da mu dionice prodaju oni koji drže dionice Ine, a nisu ih prodali u ponudi iz 2008. godine, uslijedila je na proljeće iduće godine i reakcija Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (Hanfa), koja je privremeno obustavila trgovanje dionicama Ine na Zagrebačkoj burzi jer je utvrdila značajno trgovanje od strane inozemnih investitora.

Hanfa je zbog sumnje da su dionice, koje su sporne, stečene opranim novcem odnosno manipulacijom, podnijela i prijavu Državnom odvjetništvu (DORH). Inom i upravljačkim pravima u toj kompaniji potom se počinje baviti i USKOK koji otvara istragu protiv bivšeg premijera Ive Sanadera zbog sumnje da je primio mito od 10 milijuna eura od čelnika MOL-a Zsolta Hernádija, kojemu je zauzvrat omogućio preuzimanje upravljačkih prava u Ini.

RH i MOL su u slučaju Ina podnijeli i zahtjeve za arbitražom. Tako je u studenom 2013. godine MOL pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) pokrenuo arbitražu protiv hrvatske Vlade zbog kršenja određenih obveza i postupaka u vezi s MOL-ovim investicijama u Hrvatskoj.

Hrvatska je, pak, početkom 2014. godine protiv MOL-a podnijela arbitražnu tužbu Komisiji UN-a za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL) u Ženevi kojom traži da se proglase ništetnim izmjene ugovora iz 2009. o upravljačkim pravima u Ini i glavni ugovor o plinskom poslovanju.