Europa želi smanjiti ovisnost o američkim platnim divovima Visi i Mastercardu, ali novi sustav izazvao je podjele između Europske središnje banke (ECB) i financijskih tvrtki koje žele zaštititi svoje prihode, reklo je nekoliko upućenih izvora.

Procvat bezgotovinskih plaćanja u postpandemijskom razdoblju povećao je ovisnost eurozone o američkim tvrtkama koje obrađuju gotovo dvije trećine plaćanja karticama u području primjene zajedničke valute. Tvrtke poput PayPala i Applea također su proširile svoje poslovanje.

Europski dužnosnici proglasili su suverenitet u plaćanjima strateškim prioritetom budući da fragmentirani globalni poredak donosi rizik od instrumentalizacije pristupa platnim sustavima, a novi oblici novca dovode u pitanje ulogu eura.

ECB želi do 2029. uvesti digitalni euro i preuzeti ulogu jamca online ′lisnice′, a projekt bi provodile privatne tvrtke, uključujući banke.

Zajmodavci pak strahuju da će digitalni euro potaknuti klijente da dio novca prebace u digitalnu ′lisnicu′ pa istražuju vlastita rješenja.

Europski konzorcij koji do kraja ove godine planira pokrenuti kriptovalutu vezanu uz euro objavio je tako prošli tjedan da sada broji ukupno 37 financijskih institucija, uključujući talijanske banke UniCredit i Intesu Sanpaolo i austrijski Raiffeisen Bank International.

„Akteri u javnom i privatnom sektoru kreću se u istom strateškom smjeru, ali s loše usklađenim poticajima i vremenskim rokovima", smatra Paolo Gusmerini, direktor digitalnog bankarstva u konzultantskoj tvrtki PwC.

Paralelni sustavi

ECB planira besplatno osigurati infrastrukturu za podršku digitalnim plaćanjima u eurima i ograničiti naknade koje trgovci plaćaju za njihovo prihvaćanje.

Plaćanja karticama u eurozoni dosežu vrijednost od oko 3,4 bilijuna eura godišnje pa bi ograničenje bi moglo smanjiti godišnji prihod privatnog sustava plaćanja između osam i devet milijardi eura godišnje, izračunao je Reuters na temelju podataka ECB-a.

Trgovci troše oko 3,75 milijardi eura godišnje samo na naknade za prihvaćanje plaćanja debitnim karticama. Otprilike polovina iznosa ide kartičnim mrežama izvan EU-a, a druga polovina bankama, pokazuju podaci ECB-a.

Kako bi se ograničio utjecaj na širi financijski sektor, propisi o digitalnom euru trebali bi, kako se trenutno očekuje, ograničiti iznos u digitalnoj ′lisnici′ na maksimalno 3.000 eura.

Time bi se ostavio prostor europskim bankama, tvrtkama za plaćanje i tehnološkim startupovima da paralelno uspostave vlastite sustave.

Insajderi u sektoru i dužnosnici upozoravaju pak da više paralelnih sustava nosi veći rizik kibernetičkih napada i tehničkih kvarova.

Akademik i bivši visoki dužnosnik ECB-a Ulrich Bindseil izjavio je nedavno da nametanje limita predstavlja "ozbiljan poraz".

„Očekivali bismo da novac komercijalnih banaka bude podređen novcu središnje banke, a ne obrnuto", rekao je Bindseil.