Grupa dioničara spremna je prodati svoje dionice, a ozbiljnost cijeloj priči daje češki investicijski fond J&T. Dok su u igri bili samo nezadovoljnici, na čelu s Plinijem Cuccurinom, Ante Vlahović nije se previše brinuo. No uključivanjem J&T-a pobuna postaje ozbiljnija, pa gazda odlučuje plasirati priču u javnost. Naravno, s idejom da je zaustavi. Čudo je što do pokušaja preuzimanja Adrisa nije došlo i ranije, jer zalogaj je zaista slastan.

No Vlahović je dosad sa svojih 20 posto vlasništva uspijevao sve držati pod kontrolom. Usput je Adrisove ‘prvoborce privatizacije′ marginalizirao ili ih se rješavao. Računao je da će ih umiriti izdašnom isplatom dividende - samo ove godine dioničari su inkasirali 820 milijuna kuna. Od toga Vlahović 167, a ostalih petero adrisovaca s najviše dionica još 205 milijuna kuna. No to nije bilo dovoljna cijena za isplatu ega nekadašnjih moćnika. Cuccurin i drugi postali su dokoni bogataši bez poslovnog utjecaja. Stoga je najprije rođena ideja o preuzimanju Adrisa od Vlahovića. No Cuccurin sam nije uspio skupiti kritičnu masu glasova. Druga opcija je prodaja dionica. Samo petorka najvećih dioničara (iza Vlahovića) ima 25 posto dionica, što je polazište za početak lova na većinsko vlasništvo. Pobunjenici u tom slučaju ne bi vratili utjecaj, ali bi micanje Vlahovića s čela Adrisa bila određena osveta. Koju bi svakako pospješila cijena za koju bi utržili dionice.

Cuccurin bi se, prema cijeni dionica u utorak, utješio sa 640 milijuna kuna za svoj paket. Ostali najveći pobunjeni mali dioničari tješili bi se sa 100 do 200 milijuna. A Vlahović, nakon što se odupro svima, pa i Kutli, sad se bori protiv ‘mangupa′ iz vlastitih redova. Iskustva u obrani od neprijateljskog preuzimanja ima dovoljno.