Prilikom pokretanja poslovanja poduzetnici se često nalaze pred dilemom što je bolje: Otvoriti poduzeće ili obrt? Na to pitanje nije moguće dati jednoznačan odgovor jer svaki organizacijski oblik ima svoje prednosti i nedostatke, a optimalno rješenje ovisi o brojnim parametrima.

Proanalizirali smo prednosti i mane najčešćih organizacijskih oblika za poslovanje malih poduzetnika: obrta i dviju vrsta trgovačkih društava - jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću (j.d.d.o.) i društva s ograničenom odgovornošću (d.o.o.).

Uvjeti i troškovi osnivanja

Osnivanje obrta je najjednostavniji i najjeftiniji način pokretanja biznisa. Registracija se provodi u nadležnom uredu državne uprave u županiji ili gradu, nema uplate temeljnog kapitala, a troškovi osnivanja se kreću oko 500 kuna (200 kuna za izdavanje obrtnice plus administrativne pristojbe). Obrtnica se čeka oko dva tjedna.

Ograničavajući faktor kod obrta je to što osnivač mora imati odgovarajuću stručnu spremu vezanu uz djelatnost. Primjerice, ako se osniva automehaničarska radnja, osnivač mora imati majstorski ispit ili završenu strukovnu školu. Za razliku od trgovačkih društava, obrt se može osnovati samo za jednu djelatnost.

Jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću (j.d.o.o.) osniva se sa simboličnih deset kuna temeljnog kapitala i pogodno je za uslužne djelatnosti kod kojih nema velikih ulaganja u opremu. Tvrtka se osniva kod javnog bilježnika, a troškovi iznose oko 800 kuna. U odnosu na d.o.o., prednost je niži ulazni trošak, ali zato na kraju godine od ostvarene dobiti treba izdvajati najmanje četvrtinu dok se ne ispuni minimalna visina temeljnog kapitala od 20.000 kuna kao u d.o.o.-u. Društvo može imati samo jednog direktora i maksimalno tri osnivača.

Društvo s ograničenom odgovornošću (d.o.o.) najčešći je organizacijski oblik poslovanja malih poduzetnika. Za njegovo osnivanje potreban je početni kapital od 20.000 kuna kojim se nakon osnivanja može slobodno raspolagati. Troškovi osnivanja kreću se oko 5000 kuna. Za razliku od j.d.d.o.-a, d.o.o. može imati neograničen broj direktora i osnivača.

Odgovornost za preuzete obveze

Ključna razlika između trgovačkih društava i obrta je odgovornost za preuzete obveze. Dok obrtnik za preuzete obveze odgovara cjelokupnom osobnom imovinom (osim propisanih minimalnih izuzeća), vlasnici trgovačkih društava (d.o.o. i j.d.o.o.) odgovaraju samo imovinom koja je unesena u tvrtku (ograničena odgovornost).

Pritom treba voditi računa o tome da odgovorne osobe u trgovačkim društvima u slučaju počinjene štete zbog nesavjesnog poslovanja mogu odgovarati i svojom imovinom.

Puna odgovornost obrtniku omogućava višu kredibilnost prema vjerovnicima. Kod trgovačkih društava veću kredibilnost generalno ima d.o.o. zbog višeg temeljnog kapitala, ali u pojedinim slučajevima kredibilnost prvenstveno ovisi o pokazateljima uspješnosti poslovanja.

Vođenje poslovnih knjiga

Za razliku od trgovačkih društava, koja moraju voditi kompletne poslovne knjige po principu dvojnog knjigovodstva, obrtnici imaju pojednostavljen sustav evidentiranja poslovanja.

Pritom složenost knjigovodstva za obrtnike ovisi o vrsti obrta i opsegu djelatnosti. Obrtnici u djelatnostima poljoprivrede i šumarstva koji plaćaju paušalni porez ne trebaju voditi poslovne knjige, već samo knjigu prometa iz koje je vidljivo koje su račune izdali i kako su naplaćeni.

Obrtnici koji posluju u sustavu dohotka vode jednostavne poslovne knjige dok su obveznici poreza na dobit (obrtnici s prihodima većim od tri milijuna kuna) podložni dvojnom knjigovodstvu kao i trgovačka društva.

S obzirom da većina poduzetnika vođenje poslovnih knjiga prepušta knjigovodstvenim servisima, troškovi knjigovodstva ovise o složenosti, što znači da obrtnici u pravilu plaćaju manje za usluge vođenja knjiga nego vlasnici trgovačkih društava.

Zapošljavanje i obračun plaća

Samozaposleni obrtnici dužni su plaćati mjesečne doprinose u visini od 1900 kuna bez obzira na visinu zarade. Takvi obrtnici nemaju klasičnu plaću, nego im se razlika između prihoda i troškova tretira kao dohodak koji se oporezuje na isti način kao i plaća.

Obrtnici koji imaju registriran obrt uz postojeći radni odnos kod drugog poslodavca nisu obvezni svaki mjesec plaćati paušalne doprinose, nego ih plaćaju na kraju godine i to samo na ostvareni dohodak.

Trgovačka društva mogu poslovati bez zaposlenih ukoliko je direktor zaposlen kod drugog poslodavca. U tom slučaju ne postoji obveza plaćanja doprinosa. U suprotnom, najmanje jedna odgovorna osoba (direktor) mora biti zaposlena i plaćati minimalnu bruto plaću koja trenutno iznosi 3017 kuna. Moguća je i prijava na nepuno radno vrijeme pa je u tom slučaju bruto plaća proporcionalno manja.

Kod primanja novih zaposlenika poduzetnici mogu koristiti različite porezne olakšice, a u najpovoljnijem položaju su obrtnici koji za svakog novozaposleno imaju pravo na smanjenje porezne osnovice u visini dvostrukog troška ukupne plaće u razdoblju od godine dana.

Plaćanje PDV-a i oporezivanje zarade

Obveza plaćanja poreza na dodanu vrijednost regulirana je prema veličini ostvarenog prometa. Poduzetnici koji ostvaruju godišnje prihode do 230.000 kuna, bez obzira na organizacijski oblik, mogu birati hoće li poslovati u sustavu PDV-a ili izvan njega.

Obveznici PDV-a koji ostvaruju prihode do tri milijuna kuna, bez obzira na organizacijski oblik, mogu obračunavati PDV po naplaćenim računima, a oni koji ostvaruju prihode iznad tri milijuna kuna plaćaju PDV prema izdanim računima.

Kada je riječ o oporezivanju zarade, obrtnici koji posluju u sustavu dohotka plaćaju porez po progresivnim stopama od 12 do 40 posto uvećano za prirez, uz mogućnost korištenja poreznih olakšica. Pritom se porez na dohodak plaća svaki mjesec u obliku akontacije čija visina ovisi o prihodima iz protekle godine, a po godišnjem obračunu utvrđuje se stvarna porezna obveza i na temelju nje obrtnik dobiva povrat poreza ili mora nadoplatiti razliku.

Trgovačka društva i obrtnici koji posluju u sustavu dobiti plaćaju porez na dobit po stopi od 20 posto, a na isplaćenu dobit plaćaju još porez na dohodak od kapitala po stopi od 12 posto plus odgovarajući prirez.

U pravilu, prilikom nižih prihoda obrtnička zarada manje je oporezovana dok na višim razinama prihoda manje porezno opterećenje trpe vlasnici trgovačkih društava. Stoga se obrtnicima na određenoj razini prihoda isplati ući u sustav poreza na dobit i za kvalitetno reguliranje poreznih obveza važno je imati dobrog poreznog savjetnika koji može preporučiti najbolje rješenje.

Troškovi gašenja poslovanja

U slučaju zatvaranja poslovanja gašenje obrta se provodi najbrže i najjednostavnije. Prilikom zatvaranja poslovanja, koje traje nekoliko dana, sva imovina i obveze automatski se prenose na vlasnika obrta. Na razliku između vrijednosti imovine i obveza vlasnik obrta dužan je platiti porez na dohodak po stopama od 12 do 40 posto.

Prilikom gašenja trgovačkih društava provodi se postupak dobrovoljne likvidacije koji traje do naplate potraživanja i podmirivanja postojećih obveza. Po završetku likvidacije podnosi se porezna prijava te se nakon plaćanja poreza preostala imovina može prenijeti na osnivača.

Troškovi likvidacije tvrtke znatno su veći od gašenja obrta jer obuhvaćaju troškove javnog bilježnika, sudskih pristojbi te operativne troškove vođenja likvidacije. Pritom treba naglasiti da su troškovi zatvaranja j.d.d.o-a niži od troškova zatvaranja d.o.o.-a. Cijena likvidacije jednostavnog d.o.o.-a kreće se oko 600 kuna, a za gašenje d.o.o.-a treba izdvojiti oko 2500 kuna.