Triglav osiguranje se s premijom ugovorenom za prva dva mjeseca ove godine uvrstilo na petu poziciju među 27 konkurenata dok se u istom razdoblju prošle godine nalazilo na sedmoj stepenici rang ljestvice industrije osiguranja. O tom skoku unatoč recesiji, te aktualnim zbivanjima unutar branše i očekivanjima društva govori predsjednik Uprave Marin Matijaca.

Kakav ste recept primijenili, s obzirom na to da je u ovim gospodarskim neprilikama većina društava zadovoljna uspije li zadržati poziciju?
Nema recepta nego više sistematičnijeg rada. Zapravo, samo smo se vratili na poziciju koju smo držali prije nekoliko godina. Na drugi način posložili smo 'kockice', strukturu tvrtke smo promijenili i više se okrenuli na retail poslove.

U kojem je segmentu osiguranja evidentno najviše problema?
Na imovinskim osiguranjima, ona su najveći problem branše. Snažnim pritiscima ruše se cijene. Premijski cjenici dopuštaju da pada cijena polica ukoliko se ugovara manje pokriće, to je logika osiguravateljnog posla. Ukoliko tržište reagira sa značajnim spuštanjem cijena ispod razine koja je realna postavlja se pitanje - zašto je onda ta polica u proteklim godinama bila skuplja. Odgovor nije u tome da su osiguravatelji fiktivno dizali premiju nego je sada premija preniska. Naime, neka velika društva, imaju rezerve iz kojih financiraju razliku i doslovce s ponudom idu ispod cijene rizika. S takvim nastupom remeti se niz elemenata, u prvom redu tržišna utakmica. Stvara se nepovjerenje između osiguravatelja i klijenata zbog dvojbe zašto je prije cijena police bila veća, a nitko ne prezentira da pojedina društva iz posebnih fondova namiruju razliku u cijeni. Kada bi se poštivali premijski cjenici u okviru popusta koji su vrlo egzaktni bilo bi bolje i osiguranicima, kupili bi rizike koje žele i zbog kojih se osiguravaju, a premija bi bila na razini na kojoj bi trebala biti. Danas imamo situaciju da je tržište premijski padalo, a broj rizika rastao što je apsolutno nelogično.

Proteklih godina upozoravalo se da bi država trebala kao i za autoodgovornost možda zakonom nametnuti obvezu osiguranja imovine.
Nije rješenje uvesti naredbu, trebalo bi educirati i poticati građane da štite svoju imovinu. U svijetu je svijest o osiguranju imovine znatno razvijenija dok se kod nas polica uglavnom ugovara budući da je banke uvjetuju uz stambene kredite. Poticaji su vrlo bitni, najveći porast životnih osiguranja zabilježen je u godinama dok su na snazi bili poticaji, premda se nije radilo o konkretnim olakšicama već samo o odgodi plaćanja poreza.

Životna osiguranja su nakon veće stanke zabilježila ubrzaniji tempo, u veljači su na godišnjoj razini rasla 9,3 posto. Najavljuje li taj rezultat njihov oporavak?
Mislim da se ovaj skok dogodio zato što su se osiguravatelji prilagodili tržištu, nude jeftinije police. I mi smo uveli invalidsku rentu, pokazala se vrlo interesantnom. Ponovno je vrlo traženo i klasično životno osiguranje te polica za rizik smrti. Može se zapravo reći da životna osiguranja sada rastu na temeljima višegodišnjeg pada tržišta. To se zove oporavak, ali ne zbog bolje gospodarske situacije nego prilagodbe društava novim tržišnim okolnostima.

Kriza je sve dublja, ne vidi joj se kraj, je li u takvom okruženju moguće planirati pozitivno poslovanje. Kakva su očekivanja za ovu godinu?
Mi u Triglavu unatoč svemu očekujemo rast. Primarno mislim na neživotna osiguranja, gdje ove godine planiramo rast i orijentaciju na retail. Uspijemo li se riješiti rizika koji su nam donosili gubitak u proteklom razdoblju i prebaciti se više na retail proizvode uz daljnje investiranje u vlastitu prodajnu mrežu i neke stimulativne mjere očekujemo veću profitabilnost. To je naša poslovna politika.

Hanfa je objavila izvješće o pripremama za provedbu europske direktive Solvency II koje otkriva da su hrvatski osiguravatelji kapitalno dobro potkovani, od 25 društava koja su se uključila u projekt regulatora samo tri nemaju dostatan kapital.
Triglav puno radi na projektu Solvency, kao i većina ostalih društava. Unatrag četiri godine, ako tako mogu reći, društvo smo postavili na noge u svim segmentima. Počistili smo sve što nije bilo u redu te sada raspolažemo i sa znatno većim kapitalom nego što ga uvjetuje zakonodavac.

Hrvatska, po ocjeni dr. Marijana Ćurkovića pet godina kasni s uvođenjem liberaliziranih cjenika za autoosiguranja, osiguravatelje je nedavno prozvao da nastupaju kao kartel, a državi zamjerio da je neaktivna jer joj odgovaraju visoki porezi iz velikih premija. Nitko nije opovrgnuo njegove ocjene.
Doktor Ćurković je neprijeporan autoritet u osiguranju međutim, moj stav je da o cjenicima obveznih autoosiguranja aktuarska struka mora imati presudnu riječ u ocjenama koliko pojedini rizici koštaju. I dok na snazi imamo to oficijelno mišljenje treba mu dati potporu. Ukoliko postoje naznake da se nešto promijenilo poput veće sigurnosti zbog novih autocesta takve kriterije treba ukalkulirati u novi izračun.

Priprema li možda Triglav za obvezna autoosiguranja nove cjenike s individualiziranim kriterijima?
Triglav ima strahovito puno iskustava vezanih uz cjenike zbog toga što smo regionalni lider, radimo na osam tržišta. Imamo iskustva iz Slovenije i Češke koje su članice Europske unije i pripravni smo na svaku tržišnu utakmicu. Da se krene u praktičnu liberalizaciju cjenika autoodgovornosti mi bi tu bili potpuno spremni, no uvijek ćemo uvažavati pravila struke i nastojati, ukoliko do toga dođe, ponuditi cjenike koji će realno prihvaćati rizike po cijenama koje su izračunate na bazi strukovnih mišljenja.

Prema direktivama Europske unije minimalna osigurana svota za štete na osobama i stvarima od srpnja mora ukupno iznositi 6,8 milijuna eura, no skupina malih društava nema toliku godišnju premiju. Dio struke u tome ne vidi problem, smatra da se nezgode golemih razmjera nisu događale pa valjda neće ni ubuduće. Što se može očekivati, može li eventualni bankrot pojedinih društava postati teret ukupne industrije?
Osiguranje nije kockanje i takav stav za mene je apsolutno neprihvatljiv. S takvim razmišljanjem bi primjerice u imovinskim osiguranjima mogli ugovoriti premiju pod pretpostavkom da velikog požara ipak neće biti pa stoga nećemo uzeti ni reosiguranje i nadat ćemo se da do štete neće doći. To nije bit osiguranja, to je kladionica. Što se tiče svota mi ne možemo pobjeći od toga da Europska unija zahtijeva značajno veće svote osiguranja. To je parametar o kojemu se kod nas vrlo malo govori, a iznimno je važan upravo radi višestrukog uvećanja obveznih iznosa.

Rovinjski Adris, koji u pravilu ne govori o svojim investicijama, u više navrata najavio je interes za preuzimanje i Zavarovalnice Triglav i Croatia osiguranja. Ako se to ostvari kako bi za tri-četiri godine moglo izgledati tržište regije?
Da Adris kupi Triglav i Croatiju? Netko tko bi imao i Triglav i Croatiju definitivno bi postao strahovito moćan igrač na prostoru šire regije. Iskreno rečeno, ne mislim da će Adris kupiti Triglav, Croatija je druga priča. Dogodi li se da Triglav bude ponuđen na prodaju osobno mislim da bi za tvrtku dugoročno najbolje bilo da i novi vlasnik dolazi iz osiguravateljne djelatnosti. Najvažnije je da vlasnici podupiru razvoj društva, odnosno Triglav osiguranja.

Na hrvatskom tržištu radi 27 osiguravatelja, to je najveća gužva u odnosu na ostatak regije, u Srbiji ih je 24, u Sloveniji 18. Što branša očekuje, hoće li ulazak u Europsku uniju donijeti novi val konkurencije?
Osobno nemam takvih strahova, u Sloveniji se nije dogodilo ništa dramatično. Veliki svjetski igrači neće doći kroz greenfield ulaganja, odluče li ovdje poslovati bit će to preko akvizicija. Sva značajnija imena s europskog tržišta ovdje već posluju, nedavno je od velikih imena stigla i Ergo grupa. Uostalom, veliki svjetski igrači uvijek rade po pravilima struke i nikoga ne treba biti strah zbog dolaska takvih, oni ne prave nered na tržištu. Možda bi mogla doći neka manja društva i damping cijenama napraviti nered, no osobno nisam uvjeren da će s dogoditi senzacionalni poremećaji.