Udio prosječne mirovine u prosječnoj plaći u Hrvatskoj niži je nego u većini drugih zemalja Europske unije, što proizlazi iz neefikasnog mirovinskog sustava u kojem tek 13 posto korisnika mirovina ima mirovinski staž od 40 i više godine, a kako građani za sada ne mogu očekivati da će im mirovinski sustav osigurati financijski mirnu starost, odgovornost za nju trebaju preuzeti sami, kroz različite oblike osobne štednje, zaključak je novog osvrta Instituta za javne financije (IJF).

U osvrtu "Mišljenje Europske komisije o hrvatskom mirovinskim sustavu" autorica Marijana Bađun s IJF-a navodi kako je u svom zadnjem izvješću za Hrvatsku EK upozorila na neefikasnost mirovinskog sustava uslijed velikog broja korisnika prijevremenih mirovina, pretjerano velikodušnog sustava prijevremenih mirovina za "opasne i teške" profesije te brojne grupe korisnika koji mirovinu ostvaruju po posebnim propisima.

Pozivajući se na podatke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Bađun tako navodi podatak da u Hrvatskoj i dalje raste udio novih prijevremeno umirovljenih - među onima koji su pravo na mirovinu ostvarili 2014. godine takvih je korisnika čak 35 posto. Pritom podsjeća da iz EK naglašavaju da u Hrvatskoj postoje slabi poticaji za rad do zakonske dobi umirovljenja.

Naime, u Hrvatskoj se polazni faktor za određivanje prijevremene starosne mirovine smanjuje za 1,2 do 4,1 posto za svaku godinu ranijeg umirovljenja, dok u ostalim članicama EU koje imaju takvu mogućnost ta ′kazna′ iznosi više od 5 posto.

Prijevremeno umirovljenih čije se profesije smatraju "opasnima i teškima", pak, u 2014. je u mirovinskom sustavu bilo 2,7 posto, u što nisu uključene djelatne vojne osobe, policijski službenici i ovlaštene službene osobe, a polovicu takvih umirovljenika čine vozači teretnih vozila, brodske posade i vozači autobusa. Buđan pritom podsjeća da je reforma mirovinskih prava za "opasne i teške" profesije bila najavljena za prosinac 2014, ali je odgođena za posljednje tromjesečje ove godine.

Hrvatska ima i visok udio mirovina po posebnim propisima, u 2014. takvih je korisnika bilo 15 posto, a među njima su najbrojniji branitelji i članovi njihovih obitelji. No, navodi Bađun, EK među takvim umirovljenicima posebice izdvaja korisnike koji ionako imaju visoka primanja, poput saborskih zastupnika, članova Vlade ili HAZU-a, "za koje je nejasno zašto bi im se po posebnim propisima trebalo osigurati još veće mirovine, kad bi one ionako bile visoke".

Jedna od kategorija "posebnih" mirovina čiji se udio smanjuje su invalidske mirovine, uslijed strože kontrole medicinskih vještačenja. U ukupnom broju novih umirovljenika u 2014. invalidske mirovine su činile 7 posto, dok je taj udio 2008. bio čak 25 posto. Bađun ovdje podsjeća i da je od početka ove godine za vještačenje zaduženo jedinstveno tijelo, što bi trebalo doprinijeti ujednačenosti kriterija za utvrđivanje invaliditeta, smanjenju troškova vještačenja kao i mogućnosti zlouporaba.

Sva ta mirovinska prava doprinose ranijem izlasku s tržišta rada, a uz nepovoljnu indeksaciju mirovina, kaže Bađun, to utječe na nizak udio prosječne bruto mirovine u prosječnoj bruto plaći. Trenutno je taj udio 31 posto, do 2030. bi trebao pasti na 27 posto, a do 2060. na 22 posto, što znači da će mirovine biti gotovo 30 posto niže nego danas, "što će uz njihovu već ionako nisku razinu i rašireno siromaštvo u starosti predstavljati veliki društveni izazov".

Stoga bi, zaključuje Bađun, prioritet za Vladu trebalo biti ekonomsko i institucionalno okruženje koje će poticati starije radnike na što dulji ostanak među zaposlenima.

"Ipak, zasad hrvatski građani ne mogu očekivati da će im mirovinski sustav osigurati financijski mirnu starost. Stoga će oni sami morati preuzeti odgovornost za ostvarivanje zadovoljavajućih primanja u starosti pomoću različitih oblika osobne štednje. Nadajmo se samo da će u Hrvatskoj postojati dovoljno mogućnosti za ostvarivanje primjerenog dohotka, koji će im omogućiti štednju", zaključuje se u novom osvrtu IJF-a.