Na ljestvici od 168 zemalja prema Indeksu percepcije korupcije Hrvatska je na 50. mjestu s 51 bodom. U odnosu na prošlu godinu Hrvatska je napredovala za tri boda.

Prema Indeksu percepcije korupcije, najutjecajnijem pokazatelju korupcije u svijetu, najmanje korumpirane države u 2015. godini su Danska s 91 bodom, Finska s 90 bodova, Švedska s 89, Novi Zeland s 88 te Nizozemska i Norveška s 87 bodova. Najkorumpiranije države su Sjeverna Koreja i Somalija sa samo 8 bodova.

Indeks percepcije korupcije 2015. pokazuje da se pomaci u borbi protiv korupcije konačno vide i u Hrvatskoj. Transparentnost i odlučnost neovisnih institucija i tijela javne vlasti koja se bave prevencijom i represijom u borbi protiv korupcije ključ su uspjeha i ostvarenih rezultata. Tu prije svega mislimo na rad DORH-a i USKOK-a u represivnom aparatu u otkivanju i procesuiranju koruptivnih radnji. Zatim, na potrebu odlučnog i učinkovitog pravosudnog sustava u kratkim, pravičnim, poštenim i pravovremenim procesima, rekla je Davorka Budimir, predsjednica udruge Transparency International Hrvatska.

U Europskoj uniji prosječna vrijednost indeksa je 67 bodova, što znači da se Hrvatska nalazi daleko ispod tog prosjeka, ali se nalazi iznad svjetskog prosjeka koji iznosi 43 boda. Od država Europske unije u 2015. godini prema Indeksu percepcije korupcije najviše su napedovale Češka za 5 bodova, Nizozemska i Austrija za 4 boda, Luksemburg, Litva, Hrvatska i Rumunjska za 3 boda. Najveći pad imale su Mađarska za 3 boda, te Bugarska, Cipar i Španjolska za 2 boda.

U odnosu na  regiju najviše su napredovale Hrvatska i Albanija za 3 boda - Hrvatska s 48 na 51 bod, a Albanija s 33 na 36 bodova.  Slovenija i Crna Gora napredovale su za 2 boda - Slovenija s 58 na 60 bodova, a Crna Gora s 42 na 44 boda. Kosovo je ostalo na ista 33 boda, a sve ostale države zabilježile su pad. Srbija i Bosna i Hercegovina za 1 bod - Srbija s 41 na 40, a Bosna i Hercegovina s 39 na 38 bodova. Najveći pad od čak 3 boda imala je  Makedonija - pala je s 45 na 42 boda.

Preventivnim tijelima u borbi protiv korupcije kao što su:  Državne revizije, Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, Povjerenik za informiranje i Državna komisiju za kontrolu postupaka javne nabave potrebno je osigurati dostatna financijska sredstva i stručne kapacitete, te onemogućiti politički utjecaj na njihov rad. Naročito je važno potaknuti aktivizam građana u svakodnevnom zalaganju za pozitivne društvene vrijednosti poput povjerenja, a pogotovo poštenja. Građane je potrebno  osloboditi straha u prijavljivanju koruptivnih radnji i svih nepravilnosti. Uloga organizacija civilnog društva u tim procesima je velika i svakako treba potaknuti rad tih organizacija na pojačanom volontiranju njenih članova. To su osnovni preduvjeti da koruptivno ponašanje izazove opću osudu cijelog društva, a ne samo hrabrih pojedinaca. Građani  preskupo plaćaju borbu protiv korupcije! Posebno skrećemo pozornost da se u javnosti ne smije stvoriti dojam da se razotkrivanje korupcijskih afera koristi za dnevnopolitička obračunavanja političkih aktera. Društvo bez korupcije i koruptivnog ponašanja preduvjet je ne samo za privlačenje stranih investicija, već i za razvoj hrvatskog gospodarstva i društva u cjelini, ističe Budimir.

Indeks percepcije korupcije određene zemlje ukazuje na to kolika je razina percepcije korupcije u javnom sektoru na bodovnoj ljestvici od 0 do 100. Pritom 0 predstavlja zemlju koja se percipira kao visoko korumpirana, a ona ocjenjena sa 100 kao zemlja očišćena od korupcije. Korupcija podrazumijeva nezakonite aktivnosti koje se namjerno prikrivaju, a izlaze na svjetlo dana kroz skandale, istrage i suđenja.

Indeks percepcije korupcije ukazuje na to da se mnoge zemlje i danas suočavaju s prijetnjom korupcije na svim razinama vlasti. Zemlje koje su najviše rangirane, pokazuju da transparentnost sustava potiče društvenu odgovornost i smanjuje korupciju. U jače korumpiranim zemljama jedan od najvećih izazova predstavlja korupcija u javnom sektoru, posebno u područjima kao što su političke stranke i pravosuđe. Korupcija se može smanjiti slobodnim pristupom informacijama te jasnim definiranjem pravila ponašanja svih koji obnašaju javne dužnosti. S druge pak strane nedostatak odgovornosti u javnom sektoru s neučinkovitom javnom upravom pogoduje korupciji.