Temeljem podataka za 2014. godinu, zemlje regije Europe i središnje Azije imale su udio u svjetskom bogatstvu od 27 posto, pri čemu su najveći dio bogatstva u regiji držale zemlje zapadne Europe, dok se Hrvatska našla ispod prosjeka te regije, stoji u novom izvješću Svjetske banke.

Hrvatska se, s bogatstvom po glavi stanovnika od 147.545 dolara, našla na 28. mjestu, što je ispod prosjeka regije, koji iznosi 368.233 dolara. Primjerice, mjesto iznad Hrvatske se nalazi Poljska, s iznosom od 154.932 dolara, dok je Slovenija na 16. poziciji, s iznosom od 351.776 dolara.

Zapadnoeuropske zemlje u 2014. godini držale su 83 posto regionalnog bogatstva - Njemačka 19 posto, Francuska 14 posto, Velika Britanija 13, Ruska Federacija 9, dok je preostalih 8 posto bilo je u rukama istočnoeuropskih i srednjoazijskih zemalja.

Pritom je bogatstvo po glavi stanovnika značajno variralo u toj regiji. Naime, Norveška, Švicarska i Luksemburg imale su bogatstvo od više od milijun dolara po građaninu, i ustvari su njihovi građani bili među najbogatijima u svijetu, dok je u većini preostalih zemalja OECD-a s visokim dohotkom bogatstvo po glavi stanovnika iznosilo između 600 i 900 tisuća dolara. S druge strane, značajan broj istočnoeuropskih i zemalja središnje Azije, njih 13, imalo je bogatstvo ispod 100 tisuća dolara po osobi.

Kako pokazuje izvješće, globalno bogatstvo znatno je poraslo tijekom protekla dva desetljeća, no gledano po glavi stanovnika se smanjilo ili stagniralo u više od dvadesetak zemalja u različitim prihodovnim razredima.

Izvješće je pokazalo da je globalno bogatstvo poraslo za oko 66 posto, sa 690 tisuća milijardi dolara na 1.443 tisuća milijardi dolara. Međutim, nejednakost je bila značajna, budući da je bogatstvo po glavi stanovnika u zemljama OECD-a s visokim prihodima bilo 52 puta veće nego u zemljama s niskim prihodima.

Smanjenje bogatstva po stanovniku zabilježeno je u nekoliko velikih zemalja s niskim prihodima, u nekim bliskoistočnim zemljama bogatih ugljikom te nekoliko zemalja OECD-a s visokim prihodima pogođenih financijskom krizom 2009. godine.

Promjena bogatstva između 1995. i 2014. bila je poprilično raznolika, pri čemu su neke zemlje pokazale veliki napredak, dok su druge izgubile ′tlo pod nogama′, osobito nakon financijske krize 2009. godine.

Različiti su razlozi zbog kojeg je bogatstvo po stanovniku stagniralo ili se smanjilo u pojedinim zemljama. Primjerice, u Grčkoj, Portugalu i Španjolskoj ono se smanjilo nakon financijske krize u 2010. godini, usred rasta vanjskog duga tih zemalja te stagnacije ili pada ljudskog kapitala.

U Ukrajini, ukupno bogatstvo palo je za 10 posto, no gubitak broja stanovnika od 12 posto rezultiralo je rastom bogatstva po stanovniku od dva posto. U Turskoj, primjerice, bogatstvo po stanovniku je stagniralo, povećavši se samo dva posto između 1995. i 2014. godine. Kako se navodi u izvješću, to je rezultat postupnog povećanja tereta inozemnog duga, pada razine prirodnog kapitala, koji predstavlja velik udio bogatstva, kao i malih dobitaka kada je u pitanju druga imovina.

U drugim zemljama, ukupno bogatstvo te ono po glavi stanovnika se povećalo. Pritom, smanjenje populacije pridonijelo je povećanju bogatstva po stanovniku u značajnom rasponu zemalja Europe i središnje Azije, kao što su Armenija, Gruzija, Moldavija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Bjelorusija, Albanija, Rumunjska, Latvija, Litva, Ruska Federacija, Poljska, Estonija, Mađarska, Njemačka, a tu se nalazi i Hrvatska.

Pritom, najveći rast bogatstva po stanovniku, od 274 posto, imala je Bosna i Hercegovina, prvenstveno zbog vrlo brzog rasta ljudskog kapitala, a uslijed oporavka od regionalnih sukoba od bazne godine istraživanja, 1995. godine. Od 43 zemlje regije Europe i središnje Azije, BiH se našla na 41. mjestu, s ukupnim bogatstvom po glavi stanovnika od 40.486 dolara, a slabije plasirani od nje bile su samo Moldavija i Kirgistan.

Izvješće "Promjene bogatstva nacija 2018" prati bogatstvo 141 zemlje između 1995. i 2014. godine objedinjavanjem podataka o prirodnom kapitalu, poput šuma i minerala, ljudskom kapitalu, to jest zaradi tijekom životnog vijeka osobe, zatim proizvodnom kapitalu, poput zgrada, infrastrukture i sl., te neto inozemnoj imovini.

"Izgradnjom i njegovanjem ljudskog i prirodnog kapitala, zemlje širom svijeta mogu povećati bogatstvo i jačati. Svjetska banka ubrzava svoje napore kako bi pomogla zemljama da ulažu više, a i učinkovitije, u svoje ljude", izjavio je predsjednik Svjetske banke Jim Yong Kim. "Ne može postojati održiv i pouzdan razvoj ako ljudski kapital ne smatramo najvećom komponentom bogatstva naroda", poručio je.