Govoreći o financijskim mjehurima, najlakše ih je definirati kao kupnju nekog oblika imovine, i to ne zbog stope prinosa na tu investiciju, već u očekivanju da će se dotična imovina moći preprodati nekome drugome po višoj cijeni.
Sintagma „veća budala“ neizostavan je element u njihovom nastanku. U zadnjih deset godina došlo je do dva velika ispuhivanja. Prvo je bilo vezano uz slom dot.com mjehura, a drugo uz sadašnji debakl zapakiran u celofan sekuritizacijske revolucije.

Novi mjehur leži u sirovinama

Insajderi uvijek destabiliziraju tržište lansirajući cijene postojećih oblika imovine na neslućene razine ili izmišljajući nove financijske proizvode. Autsajderi amateri, koji kupuju skupo i prodaju jeftino, žrtve su euforije. Međutim, nakon što izgube, vraćaju se svojim normalnim životima da bi uštedjeli za još jednu razuzdanost u nekoliko predstojećih godina. One koji su postali skeptičniji i oprezniji spremno zamjenjuju pripadnici nove generacije investitora autsajdera koji pucaju od samopouzdanja i ne slušaju savjete starijih i iskusnijih. Iz tog razloga legitimno je postaviti pitanje: Gdje uistinu postoji potencijal za stvaranje novog i vjerojatno još pogubnijeg financijskog mjehura?

Odgovor na pitanje mogao se iščitati u izjavama brojnih investicijskih savjetnika i bankara na Drugom švicarskom financijskom sajmu o strukturiranim financijskim proizvodima, održanom u Zürichu 23. i 24. listopada ove godine. U poplavi novih kratica koje prosječan građanin jedva može pročitati, a kamoli razumjeti, moglo se zaključiti da investicijski svijet sljedeću priliku traži na robnim burzama. Važno je napomenuti da cijene sirovina u jeku aktualne financijske krize padaju, ali to znači da sa prvim znacima gospodarskog oporavka i nove likvidnosti predstavljaju poželjnu metu brojnih investitora.

Korijeni moguće inflacijske spirale i rasta cijena sirovina

U trenutku kad zemlje nisu u mogućnosti servisirati svoje dugove one pribjegavaju očajničkim rješenjima poput stavljanja tiskarskog stroja u pogon. Dobar primjer predstavlja Weimarska Republika koju veliki J.M.Keynes spominje u odličnom eseju Economic Consequences of the Peace. SAD se trenutačno nalazi u opasnoj situaciji, jer ukoliko inozemni kreditori ne bi mogli spašavati Obaminu administraciju kupovinom američkih obveznica, tada bi Američka riznica tiskala obveznice i zamijenila ih za zelene novčanice FED-a.

Očito je da javna potrošnja ne može biti financirana većim porezima zbog iznimnog velikog duga prosječnog kućanstva, a visoke stope progresivnih poreza imaju slab izgled budući da se bogati Amerikanci nisu spremni odreći stečenih privilegija. Uglavnom, više ne vrijedi izreka Johna Connallyja: „Dolar je naša valuta, a vaš problem!“. Takav scenarij stvorio bi inflacijsku spiralu od koje bi se mnogi investitori štitili bijegom u sirovine.

Ukoliko bi se inflacijski scenarij poklopio s valom političkih nereda u zemljama-proizvođačima, došlo bi do neslućenog rasta cijena sirovina poput nafte, zlata, plina, aluminija itd. Pored spomenutih faktora, mnogi analitičari ističu faktor oskudnosti kao dobar razlog za ulaganje u sirovine na dugi rok.

Tko utječe na rast cijena sirovina?

Analiza: Jesu li sirovine novi investicijski mjehur?Desetljećima je nafta spadala u jeftine sirovine, izuzev faza obilježenih naftnim šokovima. Evidentno je da su zemlje BRIC-a povećale globalnu potražnju za naftom, ali su tek veliki investicijski i mirovinski fondovi promijenili tržište investirajući u indekse sirovina, što se i moglo vidjeti ovog ljeta. Kalifornijski Calpers uložio je 1.1 milijardu dolara u certifikate koji prate kretanje cijene sirovina.

Brzina promjena u prehrambenim navikama i rast proizvodnje nafte ne mogu opravdati toliki porast cijena u kratkom roku. Niska eskontna kamatna stopa krajem 2007. i početkom 2008. stvorila je val likvidnosti koji se prelio na robne burze. 2003. institucionalni investitori uložili su u tržište hrane i energije 13 milijardi $, dok je u ožujku 2008. brojka premašila 260 milijardi (+1900%). 2007. ukupna proizvodnja žitarica u SAD-u iznosila je 15.5 milijardi bušela, a protrgovano je futuresa u vrijednosti od od 469 milijardi $.

Loše strane rasta cijene sirovina

Važni je razumjeti da klasična trgovina futuresima, koja je u Sjedinjenim Državama u jurisdikciji Commodity Futures Trading Commission (CFTC), podiže efikasnost tržišta i potiče trgovinu. Međutim, važan problem predstavlja deregulacija trgovine futuresima, odnosno, OTC tržište bez ikakvog nadzora koje je postalo notorno jer se upravo na takvom tipu držišta desila Ponzijeva shema koja uključuje financijski instrument pod imenom Credit Default Swaps (CDS).

Npr. tržište pamuka ponašalo se posebno iracionalno u prvoj polovici ove godine s obzirom da su silosi bili prepuni, a cijena pamuka izražena kupoprodajnim ugovorima porasla je za 50%. William Engdahl ističe da je porast cijene nafte od 2006. korelirao s volumenom trgovine naftnim futuresima na ICE-u (Intercontinental Exchange), posebno uređenom terminalu poznatom po manjku adekvatnog nadzora. Američki Senat još je 2006. izvijestio da 25 $ od cijene barela koja je tada iznosila 60 $ predstavlja čistu posljedicu financijske špekulacije.

Hubert Gabrisch s Instituta za istraživanje gospodarstva u njemačkom Halleu ukazao je na podatak da samo 3% pšenice kojom se trguje uistinu mijenja vlasnika. Cijeloj priči poseban začin davali su i mali investitori ulažući u certifikate čija vrijednost ovisi o kretanju cijene pojedine sirovine na svjetskom tržištu. ABN Amro razvio je certifikat koji prati cijenu riže. Naravno da malim investitorima u prospektu nisu opisane etičke dileme koje proizlaze iz takve investicijske strategije, a rijetki dolaze do spoznaje da se zarada na takvim certifikatima često svodi na nulu zbog većih izdataka za energiju i prehrambene namirnice. Politička destabilizacija zemalja Trećeg svijeta samo je još jedan u nizu nusproizvoda nekontroliranog i kratkoročnog rasta cijena sirovina.

Više regulacije kao jedini lijek

Mnogi investitori shortaju dolare i dugoročno ulažu u naftu, jer naftu percipiraju kao novu rezervnu valutu, kao što je istaknuo Ben Steil, član Council on Foreign Relations. Legitimno pravo svakog investitora odnosi se na zaštitu njegove novčane vrijednosti od rizika inflacije kao i na slobodu ulaganja određenu pozitivnim pravom. Međutim, to je isključivo parcijalno rješenje. Tražeći rješenje problema povezanih uz destabilizirajuće kratkoročne promjene cijena sirovina i inflacije, centralne banke trebale bi uvjetovati odobrenu likvidnost izdavanjem kredita poduzećima u realnom sektoru, a spriječiti upotrebu sredstava za konsolidaciju u financijskom sektoru ili financiranje novog mjehura sirovina.

Požar se ne gasi benzinom, već isključivo vodom. Regulatorna tijela moraju osnažiti zapošljavanjem novih kadrova, pogotovo CFTC. Securities and Exchange Commission (SEC) smanjila je broj zaposlenika sa 146 na samo jednog, te je takav čin predstavljao i uvertiru u aktualni debakl. Mirovinskim i investicijskim fondovima trebalo bi postrožiti ulaganje u futurese. Sljedeću krizu moguće je izbjeći sami promoćurnijom monetarnom politikom koja nije talac povlaštenih interesa i adekvatnom regulacijom tržišta.