Miškovićevih 85 eura po dionici zasad najbolja ponuda za koparski Istrabenz. Srpskom tajkunu problem će biti loš imidž kao i činjenica da Bavčar s 'prijateljima' već kontrolira 51 posto slovenskog diva. Slovenski paradržavni fondovi Kad i Sod su za 28,2 posto udjela u Istrabenzu, prema informacijama slovenskih medija, primili ponudu srpskog Delta holdinga u visini od 85 eura po dionici. Deltina ponuda od 85 eura za dionicu povoljnija je od druga dva konkurenta, Pivovarne Laško (80 eura) i Engrotuša (81 euro), ali 124 milijuna eura koliko bi iznosila Deltina investicija još nije dovoljno jamstvo da će Mišković uspjeti u svojoj nakani. Vlada Slovenije još se nije izjasnila, a među protivnicima ulaska Miškovićeva kapitala ističe se kako s preuzimanjem 28 posto Istranbenza ta kompanija bez Miškovića neće moći povući nijedan ozbiljan poslovni korak.
Treći Miškovićev pokušaj
Izvori upoznati sa situacijom tvrde da ponuda za Istrabenz nije prijateljska već više odgovara Bošku Šrotu, predsjedniku Uprave Pivovarne Laško, a postoji mogućnost i da daju ponudu za preuzimanje Istrabenza. Ipak, to su u Delti demantirali objašnjenjem kako je njima Istrabenz jednostavno atraktivno ulaganje. Delta, tvrde isti izvori, ne planira dugo ostati u Istrabenzu, već ga planira prodati najboljem ponuđaču, i to možda čak i u dijelovima. To je inače treći pokušaj Miroslava Miškovića da na mala vrata uđe u najveću slovensku trgovačku kuću Mercator. Istrabenz ima 25 posto udjela u Mercatoru i predstavlja idealan most da se preko njega uđe u najvećeg slovenskog trgovca. Mišković je prošle godine s Delta holdingom bio jedan od ključnih ljudi u tadašnjem pokušaju "tajnog" preuzimanja slovenskog Mercatora preko engleskog Altima Partnersa, a u kojem je važnu ulogu igrao drugi utjecajni srpski poslovnjak, Milan Beko. Ponuda za preuzimanje Mercatora tada je propala, ali je Mišković još u ožujku ove godine najavio da pod krinkom strane kompanije planira preuzeti neku slovensku prehrambenu kompaniju, a Istrabenz je vlasnik udjela u Drogi Kolinskoj, većeg od devedeset posto. Svemu je prethodio neuspjeli dogovor o stvaranju velikog regionalnog trgovačko-prehrambenog koncerna, koji su planirali stvoriti Mišković, Ivica Todorić s Agrokorom i Zoran Janković s Mercatorom, čiji su najveći vlasnici upravo Istrabenz i Pivovarna Laško. Pokušaj Delte da svojedobni dolazak Mercatora u Beograd iskoristi da recipročno dobije ulaz na slovensko tržište na kojem bi sagradila odgovarajuću trgovačku kuću je propao jer joj je ljubljanska vlast dala lokaciju na periferiji grada s kojom vlasnik Delte nije bio zadovoljan. Uslijedio je Miškovićev protuudarac kojim je s pomoću pojedinaca iz vladajućih krugova spriječio da Merkator kupi C market.
Uporni Mišković, koji ulaže velike napore da izađe iz okvira Srbije i svoju kompaniju pretvori u regionalnog lidera pokušao je kupnjom male mesne industrije Kras u Sloveniji kročiti na slovensko tržište, ali je i u tome osujećen, pa je na kraju ostao kratkih rukava. Sada je uslijedio njegov treći juriš na slovensko tržište s neizvjesnim izgledima, bez obzira na njegove dobre odnose s prvim čovjekom Istrabenza Igorom Bavčarom. O širenju Slovenije na srpsko tržište postoje različita gledanja. Jedni ga smatraju dobrodošlim, pogotovo što je riječ o zemlji koja se nekada nalazila u zajedničkoj državi sa Srbijom, dok drugi zaziru od slovenske ekonomske "okupacije". Prilikom posljednjeg susreta privrednika dviju zemalja slovenski veleposlanik u Beogradu Miroslav Luci pozvao je srpska poduzeća da ulažu u Sloveniju. Neslužbeno se uzrok slovenske averzije prema Miškovićevu kapitalu smatra način na koji se obogatio, odnosno bliskost s nekadašnjim Miloševićevim režimom u kojem je bio kratko vrijeme potpredsjednik vlade. Dosadašnja iskustva pokazuju da u Sloveniji postoji veće raspoloženje za preuzimanje sposobnih kadrova iz Srbije nego za srpski kapital. Ono je postojalo i u vrijeme zajedničke države kada je roba iz Srbije bila rijetkost u Sloveniji, ali je zato Slovenija 1972. godine, u vrijeme obračuna s liberalima u Srbiji, pokupila najsposobnije srpske kadrove. Sada je Slobodan Vučičević, prvi čovjek Grand proma, postao glavni menadžer prehrambene industrije što je čine Droga Kolinska, Soko Štark i Grand prom. Mišković je zauzvrat angažirao bivšeg prvog čovjeka Droge Kolinske Roberta Ferka dajući mu mjesto potpredsjednika Delta holdinga. Delta holding je najveća srpska kompanija, i to u privatnom vlasništvu poslovnjaka Miroslava Miškovića. Miškovićev će problem biti i činjenica što Uprava Istrabenza pod vodstvom Igora Bavčara kontrolira više od pedeset posto kapitala, tvrde ljubljanske Finance. Tuševu ponudu su sad već neki poznavatelji situacije u Sloveniji ocijenili povezanom s Bavčarom, što ipak ne bi trebalo uzeti bez rezerve s obzirom na to da se Tuš pokazao kao samostalan igrač s dovoljno novca da financira i veće kupnje.
Bavčar kontrolira većinu
Prema sastavu knjige dioničara, odnosno 50 najvećih dioničara kompanije, kompanije sklone Bavčaru nadziru 44 posto kapitala Istrabenza, no neslužbeni izvori Financi tvrde da je sad već zapravo riječ o udjelu od 51 posto, i to bez državnog udjela. U free-floatu je samo oko 16 posto dionica. Član Uprave Istrabenza za financije Srečko Kenda komentirao je samo kako ne vjeruje da bi Primorci koji su dionice upisivali još 1996. godine svoje dionice prodavali Štajercima.
Istrabenz u Srbiji vlasnik sedam kompanija
Bavčarov Istrabenz je duboko razgranao svoj posao u Srbiji, posebno u prehrambenoj industriji, kupivši Grand prom i Soko Štark preko Droge Kolinske. Istrabenz je u Srbiji još većinski vlasnik Palanačkog kiseljaka, Unionkomerca, VS Internationala, Bonita, te Zastave Istrabenza. Istrabenz nije usamljena slovenska kompanija koja se širi na srpskom tržištu na kojem je pored nje prisutno više od stotinu slovenskih poduzeća. Slovenci su dosad u Srbiju uložili 900 milijuna dolara i u tom pogledu nalaze se u grupi prvih pet zemalja s najvećim ulaganjem.
Bavčar skupio gotovo 10 posto dionica Petrola
Bavčar se pokazuje kao najpropulzivniji slovenski menadžer posljednjih mjeseci. Naime, svoj udjel u Petrolu je samo tijekom srpnja povećao na ukupno 140 milijuna eura. Udjel Istrabenza u Petrolu se vrlo brzo približava udjelu od deset posto, pa se može očekivati da će u sljedećoj knjizi dioničara, koja se objavljuje s tri dana zakašnjenja pa bi mogla biti poznata danas, Istrabenz biti drugi najveći vlasnik u Petrolu. Snaga koparskog holdinga vrlo se lako može ilustrirati vrijednošću njihovih udjela. Dionice Mercatora koje je Istrabenz uložio kod Banke Koper vrijedne su čak 342 milijuna eura, dok je tržišna vrijednost Droge Kolinske, čiji je Istrabenz najveći vlasnik, ukupno 222 milijuna eura. Bavčar je nadavno izjavio kako ne planira udjel Istrabenza u Petrolu povećavati do granice gdje je obvezan dati ponudu za preuzimanje, ali već neko vrijeme poznavatelji situacije u Sloveniji tvrde da se Istrabenz planira uskoro riješiti cijele Droge Kolinske, koju planira prodati cijelu ili podijeljenu na robne marke. Nimalo manje aktualna nije ni opcija prema kojoj će se za kontrolu nad Petrolom odlučiti i prodati svoj vlasnički udjel u Mercatoru.