Kroz čistilište zvano recesija u posljednjih nekoliko godina prošle su sve tvrtke. Nekima nije bilo spasa pa su se našle u paklu, malo je tko pokucao na vrata raja (iako ima i takvih), a većina s manjim ili većim ranama i utezima kreće u novi ciklus.

Takav je scenarij ostavio trag i u području spajanja i preuzimanja (M&A). Da se situacija pročistila, pokazuju trendovi sve veće kupoprodajne aktivnosti, manje je straha među preuzimačima i manje očaja među metama koje su prodajom nastojale spasiti živu glavu. Dugotrajna recesija jasno je odvojila one koje su nepovoljne ekonomske okolnosti natjerale da potraže nova tržišta i izvore prihoda, restrukturiraju dugove i poboljšaju financijsko zdravlje od onih čiji su se problemi samo produbili. Prvi su postali poželjne mete za preuzimanje sada kada su i kupci izašli iz grča, i to u svim sektorima i neovisno o veličini. Preuzimanja i spajanja zahuktala su se globalno u ovoj godini, a takav trend očekuje se i u 2016.

Problem je samo veličina

U Hrvatskoj atraktivne mete u pravilu su nišni igrači. Velike kompanije ionako možemo izbrojiti na prste, a posebno one internacionalne i važne u širim europskim okvirima. Stoga je idealni spoj dobar tržišni udio u nekoj niši i obvezan izlaz na druga tržišta. One koje su fokusirani i ovisni samo o hrvatskom tržištu gotovo da nitko neće ni pogledati.


Dobar biznis bio je meta i prije i sada, no sada je više tvrtki koje su zbog krize napokon krenule van. Takve tvrtke imaju mnogo veći potencijal rasta i automatski su zanimljivije mete. Problem je bio i ostao nedostatna veličina jer je većina naših tvrtki mala za europske, a kamoli globalne okvire.

Osim tvrtki koje posluju regionalno i šire te su perspektivne, zanimljive su mete one koje su restrukturirale svoje dugove predstečajnom nagodbom ili bez nje i sada mogu tražiti i dobiti novi kapital - kaže Andrej Grubišić, osnivač tvrtke Grubišić i partneri, čiji je primarni fokus na transakcijama spajanja i preuzimanja. Trenutačno, kaže, rade s tri klijenta, a svima je zajedničko da su agresivno krenuli na inozemna tržišta.

Kupci sve raznolikiji

No vlasnici onih tvrtki koje su recesiju prošle relativno glatko uglavnom nisu spremni na prodaju svojih biznisa osim za vrlo visoku cijenu. S druge strane, kupci imaju drugačiju računicu u koju ulazi dug, potencijal rasta itd. Različite procjene o vrijednosti kompanije stari su prijepor i kamen spoticanja pri realizaciji akvizicija. No smjena ili barem uvođenje mlađih generacija u upravljačke strukture manjih i srednjih tvrtki donosi određene promjene.

Vlasnike tvrtki koje su stare 20-ak godina ova je recesija iscrpila i financijski i fizički. Na scenu sada dolazi nova generacija koja je informatički potpuno pismena, zna strane jezike i nije joj problem putovati po svijetu zbog posla. Takvi će biti voljniji prodavati tvrtke na vrijeme - smatra Grubišić.
Uvijek je mnogo faktora koji utječu na odluku o prodaji tvrtke ili puštanju investitora u vlasničku strukturu.

U teoriji idealno vrijeme za prodaju bilo bi na vrhu ekonomskog ciklusa, posebno u sektoru u kojem tvrtka posluje.

No kako je Einstein rekao: u teoriji teorija i praksa su isto; u praksi nisu - kaže Jurgis Oniunas, osnivač Ascendant Capital Advisorsa. Ističe da vlasnici tvrtki ne bi trebali razmišljati o tajmingu, nego trebaju dovesti novog investitora dok njihov biznis raste, ali im je potrebna pomoć pri širenju na nova tržišta ili za ulaganja u nove tehnologije. To znači, kaže Oniunas, da je svaka zdrava kompanija u Hrvatskoj meta za preuzimanje. A nije sve potpuno crno ni za one koji nisu financijski potpuno zdravi. I prezadužene tvrtke mogu zaključiti transakciju u kojoj vlasnici postižu određenu vrijednost, sve dok imaju tržišni potencijal u budućnosti. Osim toga, kupci postaju sve raznolikiji.

- Uz investitore iz Europske unije, trenutačno privlačimo pozornost onih iz Indije, s Bliskog i Dalekog istoka. Sve u svemu, predviđamo da će trend konsolidacije i izvanjskih preuzimanja jačati u 2016. i godinama koje slijede - kaže Oniunas.

U Ascendantu su i prije isticali da je povećano zanimanje stranih kompanija za akvizicije u Hrvatskoj. Strane ulagače najviše zanimaju hrvatske tehnološke kompanije koje izvoze i imaju velik izvozni potencijal. Njihove su prednosti očite: ne ovise o domaćem tržištu, omogućuju ulazak na nova tržišta na koja bi preuzimačima možda bilo teško ući organskim putem i pružaju tehnološki razvijenu, a jeftiniju proizvodnu bazu. To je ono što potencijalne kupce tvrtki privlači u Hrvatsku unatoč općenito lošem ekonomskom stanju.

Podravka želi biti konsolidator

S druge strane, i velike hrvatske kompanije postale su aktivnije u akvizicijama na stranim tržištima, no riječ je o samo nekoliko igrača (Agrokor, Adris, Atlantic), uz pokoju drugu iznimku poput Orbica, Podravke, IN2 itd. To su uglavnom kompanije koje su prerasle domaće tržište i moraju se širiti izvan granica, no još čekamo na masovniji šoping hrvatskih kompanija, svih veličina i iz svih industrija, kako na domaćem, a pogotovo na stranim tržištima.

Među onima koje su već najavile da planiraju akvizicije u 2016. jesu tvrtke iz različitih sektora, a vezuje ih ambicija širenja na druga tržišta.

Tako Agrofructus, koji trenutačno putem šest tvrtki posluje u Hrvatskoj, BiH te u Makedoniji i godišnje otkupi više od 100 tisuća tona voća i povrća, planira širenje u regiji s vlastitim proizvodima te daljnje akvizicije tvrtki iz branše kao i greenfield investicije. Podravka nakon akvizicije slovenskog Žita ne planira stati. Žele biti jedan od konsolidatora u prehrambenoj industriji u srednjoj i istočnoj Europi i ako nađu dobru metu, idu u novu akviziciju.

Nove akvizicije uvijek se mogu očekivati od Orbico grupe, koja je u posljednje dvije godine u akvizicijskom naletu po srednjoj Europi, u IT sektoru dosad je vezano uz to pitanje najaktivnija bila IN2 grupa koja također stalno osluškuje tržište i traži nove mete.

U hrvatskom IT sektoru, koji je jedan od najatraktivnijih kada je riječ o akvizicijama, a obiluje relativno malim tvrtkama, ima dosta potencijalnih meta koje se žele prodati ili spojiti ne bi li tako mogle znatnije rasti i iskoračiti na nova tržišta i u nova područja. Za one koji kupuju, osim novca, treba imati na umu da je također važno imati dovoljno veliku apsorpcijsku moć. Atraktivni je sektor za preuzimače i hrvatski turizam zbog prirodnoga rentnog položaja.

Obilje jeftinog novca u globalnom financijskom sustavu potaknulo je najveći uzlet megaspajanja i preuzimanja kompanija od svjetske financijske krize 2008., pri čemu je njihova vrijednost do kraja rujna na globalnoj razini bila gotovo 90 posto veća nego u istom razdoblju lani. Od siječnja do rujna 2015. u svijetu je već dogovoreno 45 spajanja i akvizicija kompanija, redom u vrijednosti većoj od 10 milijardi dolara, pokazuju podaci Dealogica.

Ukupna vrijednost spajanja dosegnula je 1200 milijardi dolara i veća je za 89 posto nego u istom lanjskom razdoblju. Novi val velikih spajanja krenuo je u SAD-u, a 2014. prešao je u Europu.

Analitičari smatraju da je jeftini novac privlačan direktorima koji žele kupiti rast umjesto da ga sami stvaraju, posebno u razdoblju umjerenoga gospodarskog rasta. Unatoč rizicima, procjenjuje se da će val velikih spajanja i akvizicija potrajati i u 2016. No podaci pokazuju da su u 2015., rekordnoj godini spajanja i akvizicija, europske kompanije zaostajale.

Preuzimatelji će za europske kompanije u 2015. izdvojiti 763,3 milijarde eura ili 22 posto ukupnog iznosa od 3,49 bilijuna dolara. U odnosu na odličnu 2007. za europske je kompanije to pad od 41 posto. Za razliku od američkih kompanija, europske se moraju nositi sa sporijim gospodarskim oporavkom i strožom regulacijom. Veliki poslovi ovise o dostupnosti jeftinog zaduživanja i dubini tržišta kapitala pa je očekivano da američkom tržištu ide bolje nego europskom, mišljenje je analitičara.

Dio problema Europe leži u činjenici da je relativno slaba u tehnološkom sektoru koji generira najveći rast. Sklopljeni poslovi u toj grani gotovo su se utrostručili, a 80 posto otpada na Sjevernu Ameriku. Iako je procvat različitih tehnoloških start up kompanija zahvatio i Europu (čak i Hrvatsku), i dalje joj nedostaje ekvivalent Silicijske doline.

No sve u svemu, apetiti za spajanjima i akvizicijama na najvišoj su razini u šest godina, a podaci konzultantske tvrtke Ernst&Young govore kako gotovo 60 posto kompanija u sljedećih 12 mjeseci namjerava provesti akviziciju.