TLM-u je država otpisala stotine milijuna kuna duga da bi ga 2007. prodala u za jednu kunu, potom je tvornica podijeljena na tri dijela. Činilo se da spasa i dalje nema a onda se u ljeto 2012. pojavio Marko Pejčinoski, novi vlasnik TLM- TVP (Tvornica valjanih proizvoda), bečki trgovac aluminijem rođen u Strugi. Pejčinoski je preko svoje austrijske tvrtke Euris kupio od Hypo banke 82 posto TLM- TVP-a i dao optimistične izjave, pa ga je lokalni tisak odmah prozvao "novookrunjenim kraljem hrvatskog aluminija" i "gazdom iz snova", koji ne sprema otkaze.

"Nisam tu pao s neba, preuzeo sam tvrtku koju dobro poznajem", izjavio je tada Pejčinovski, koji je naknadno preuzeo većinski paket dionica i u tvrtki TLM- TPP-u (Tvornica prešanih proizvoda).Među oduševljenima je bio i Zdravko Burazer, predsjednik Hrvatskog sindikata metalaca. "Prvi kontakti sindikata s Markom Pejčinoskim i njegovim sinom Loranom bili su predobri da bi to bilo istinito. Marko je rekao da dolazi sa ciljem širenja i zapošljavanja, a mi smo ga dočekali široka srca i otvorenih ruku", kaže Burazer, Od optimizma nije puno ostalo.

Prešaonica ne radi već mjesec i pol, a valjaonica, koja donosi većinu prihoda TLM-a, prepolovila je proizvodnju. "Za TLM je bila zainteresirana i švicarska Montana. Iako oni imaju tvornice prešanih proizvoda i 500 milijuna eura godišnjeg prihoda, a Pejčinoski je samo trgovac, ipak je on dobio. Zvučao je socijalno osjetljiv, no otkako je preuzeo tvornicu skoro da se i nije pojavljivao, a posao vode članovi njegove obitelji s kojima nemamo uvijek ugodna iskustva. Trebao je uložiti 75 milijuna eura u tehnologiju, 25 milijuna u obrta sredstva...mislim da ukupno nije uloženo više 15 milijuna eura", procjenjuje Burazer. "Možda nije bio svjestan u što ulazi.

Početkom prosinca ističe sedmogodišnji rok za dovršetak restruktriranja TLM, a ako vlada ne bude zadovoljna moglo bi se dogoditi da vlasnici nekadašnjeg TLM-a moraju vratiti preko milijarde kuna državne pomoći", kaže sindikalac. Od Pejčinoskog nismo uspjeli dobiti odgovor, pa znanja o tom investitoru ostaju ograničena na podatke da je u rodnoj Makedoniji završio građevinski fakultet i potom preselio u Beč, gdje je 17 godina radio u jednoj projektantskoj kući i, kako kaže, projektirao bečke metroe i mostove, nakon čega je krenuo u vlastiti biznis s aluminijem. U Šibeniku je planirao još neke investicije s partnerom iz Moskve, no taj projekt nije realiziran.