U namjeri da potakne kreiranje gospodarskih politika koje bi dovele do gospodarskog prosperiteta, Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) financira znanstveno istraživanje "Dijagnostikom prepreka rasta do nove politike rasta".

Projekt su u četvrtak predstavili predsjednik HUP-a Ivan Ergović, glavni direktor HUP-a Davor Majetić, direktor i glavni urednik mjesečnika Banka Željko Ivanković, te mentor projekta Ivo Bićanić sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, kako je rečeno, jedan od glavnih autoriteta za pitanja ekonomskog rasta u Hrvatskoj s brojnim znanstvenim radovima na tu temu.

"Svrha je istraživanja da prema prioritetima poreda sve prepreke koje koče razvoj gospodarstva, što ćemo onda prezentirati novoj vladi kako ne bi gubila vrijeme na manje važne stvari, već prvo rješavala najteže prepreke", kazao je Ergović.

Istraživanje koje je organizirala Banka provodi 14 mladih znanstvenika iz cijele Hrvatske kojima je uz Bićanića mentor i Vojmir Franičević, te ekonometrijska savjetnica Nataša Erjavec, koji su sa Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Radove će ocijeniti tri inozemna recenzenta i predložiti poboljšanja.

Bit će to prvi put da će se u Hrvatskoj znanstvenom metodologijom identificirati prepreke gospodarskom rastu. Rezultat istraživanja bit će definiranje glavnih ograničenja rasta i njihov poredak prema prioritetima za rješavanje, a predložit će se i precizno oblikovana proaktivna politika rasta koja bi trajno povećala stope rasta.

Rok za završetak istraživanja je prosinac, upravo u vrijeme nakon izbora kad bude formirana nova vlada.

Jedinstvena prilika

"Zašto se bavimo rastom kada smo na dnu krize? Četiri su glavna razloga: Jedino rastom srednje razvijena visokozadužena zemlja može riješiti svoje probleme. Ne smijemo dopustiti da kratkoročne poteškoće ugroze srednjoročne i dugoročne ciljeve. Hrvatska ima dobre šanse za ubrzanje rasta, za tzv. pozitivni šok i bila bi katastrofa da se ta šansa propusti.

Da sam poduzetnik bio bih panično zainteresiran da tu priliku iskoristim. Šansu imamo u sljedećih šest mjeseci, a za sedam već će biti kasno. Konačno, imate li 50-100 ciljeva, to je previše, morate pojednostaviti problem, otkriti što je važno i to je cilj projekta", objasnio je Bićanić.

On je također upozorio kako se okolnosti kakve su sada sigurno neće poklopiti u sljedećih 15-20 godina - pozitivni efekt potpisivanja ugovora s EU, nova vlada s novim ljudima i idejama, nagomilane odgađane odluke poduzetnika i administracije koje se mogu brzo aktivirati, a vjerojatno će se poklopiti i izlazak Hrvatske iz njezine 'U' recesije s europskim izlaskom iz 'W' recesije i to je taj pozitivni šok koji treba iskoristiti, kazao je Bićanić, dodajući da su stope rasta kod izlaska iz krize duplo veće od njihova višegodišnjeg prosjeka. (O tome vidi tekst prof. Bićanića "Hrvatska treća šansa" iz najnovijeg broja časopisa Banka.)

"Izračunali smo da Hrvatska s postojećim resursima može proizvoditi 10-14 posto veći BDP i bez investicija kad bi u to uključili neiskorištene resurse od Kupara pa dalje, povećali proizvodnost rada i slično», kazao je Bićanić.

On nije želio ocjenjivati stranačke gospodarske programe, ali je kazao da načelno idu krivim putem, jer imaju 100 ciljeva. To je teško koordinirati, međusobno su suprotstavljeni, a u maloj zemlji javna uprava je takva da može biti kvalitetna kod provođenja manjeg broja ciljeva, poručio je.

Četiri područja

Istraživanje "Dijagnostikom prepreka rasta do nove politike rasta" usmjereno je na četiri područja - poduzetništvo, otvorenost, tržište rada i država, a iako će, kakao je najavio Ivanković, cjeloviti rezultati biti objavljeni u prosincu, već u četvrtak objavljeni su neki preliminarni zaključci, o kojima je govorio Željko Ivanković.

Tako primjerice zaključci na području «država» pokazuju da je ključni problem u neefikasnoj potrošnji novca u školstvu, zdravstvu, javnim investicijama i funkcioniranju javne uprave, a manji u proporciji javne potrošnje u BDP-u.

Istraživanje je pokazalo i da je Hrvatska 2007. godine, dakle prije krize, mogla generirati 1,5 posto veću stopu rasta da je javni novac efikasnije upotrijebljen.

Mogla je također biti 6. prema kvaliteti cesta u uzorku od 30 zemalja umjesto što je 14., dok je prema kvaliteti željezničkog prometa mogla biti 14. umjesto 22.

Prema zdravstvenim pokazateljima Hrvatska je bolja od većine novih članica EU, ali znatno lošija od 15 prvotnih članica EU. Hrvatski državni rashodi za zdravstvo među najvećima su u Europi, a pokazatelji su lošiji. Stupanj potrošnje za javnu upravu nije previsok, ali je njezina učinkovitost među najlošijima.

Istraživači područja «poduzetništvo» došli su do zaključka da prepreka gospodarskom rastu nije kvantiteta, dakle eventualni manjak poduzetničke aktivnosti, već njezina kvaliteta. Uz istu razinu poduzetničke aktivnosti Finska npr. stvara daleko veći bruto proizvod. Prema tom su pokazatelju hrvatski poduzetnici u grupi s Mađarskom, Rumunjskom i Rusijom.

Osim toga, iako je u 2010. u odnosu na 2002. povećan broj onih koji su ušli u poduzetništvo, omjer onih koji su postali poduzetnici iz nužde (dobili otkaz, ne mogu pronaći posao...) i poduzetnika koji se doista žele baviti poduzetništvom sada je nepovoljniji: više je poduzetnika iz nužde i taj broj i dalje raste.

Do sada obavljen dio istraživanja na području 'tržište rada' istraživače je doveo do zaključka da je u tome segmentu najveći problem nepodudaranje vještina koje tržište nudi s onima koje poslodavci traže. Iz toga proizlazi i problem visoke nezaposlenosti mladih u Hrvatskoj.

Važnije od ulaganja novca u obrazovanje jest politikama povezati obrazovni sustav i tržište rada jer ta dva resora gotovo uopće ne surađuju. Tim trenutačno istražuje potrebu oblikovanja poticajnih programa i sustava stipendiranja pojedinih zanimanja te potrebu za cjeloživotnim obrazovanjem.

U četvrtom području 'otvorenost' tzv. socijalna komponenta otvorenosti (prema strancima primjerice) nije se pokazala kao prepreka rastu. Kad je riječ o političkoj otvorenosti, Hrvatska napreduje u posljednjih 15 godina, ali i unatoč napretku još uvijek dosta zaostaje za članicama EU.

Postoje naznake da ograničenje u tome smislu predstavlja institucionalno okruženje. Kada je pak riječ o gospodarskoj otvorenosti, nisu svi sektori jednako otvoreni: bankarski sektor i trgovina su se pokazali otvorenima, a proizvodnja zatvorenom.