Najava budućeg prvog potpredsjednika Vlade Radimira Čačića na osječkoj televiziji otprije nekoliko dana, o tome da je izgledno povećanje poreza na dodanu vrijednost, ne veseli.

Neovisno o transparentnosti PDV-a kao poreza koji je jasan, njegovoj jednostavnosti u procesu realizacije, i na kraju i najvažnije, njegovoj izdašnosti, povećanje PDV-a u ovom času našoj ekonomiji donijelo bi više štete nego koristi. Prvo što je jučer predsjednik Uprave jedne velike domaće kompanije upitao kad je došao na godišnji domjenak predsjednika RH bilo je misli li Čačić stvarno ozbiljno s najavom podizanja PDV-a?

Viši PDV bi bez ikakve sumnje doveo do smanjenja potrošnje, usporavanja ulaganja, ali i niza popratnih posljedica kao što su izgledan rast inflacije, kao i moguće smanjenje plaća. O tome mogu li tvrtke naći unutarnje rezerve, kao što sad već bivša premijerka Jadranka Kosor tražila da ih nađu kako bi na sebe prebacili tadašnji trošak posebnog poreza, ne treba ni govoriti. Rezervi nema. Gotovo.

Umjesto podizanja stope PDV-a, trebalo bi gospodu Čačića i Slavka Linića, valjda budućeg ministra financija, podsjetiti na dvije druge opcije koje se mogu iskoristiti kako bi se pokrili izdaci za refinanciranje postojećih obveza i rupa u redovnom poslovanju (čitaj: plaće u državnoj i lokalnoj upravi).

Prva opcija je da se, umjesto stidljivo, hrabro kaže kako je MMF puno bolje rješenje od novog zaduživanja po ovakvim stopama na međunarodnom financijskom tržištu, dovoljno je za cijene mogućeg hrvatskog duga vidjeti koliko je novo zaduživanje koštalo Italiju. Da, MMF dolazi uz visoku političku cijenu, ali osobina pravih lidera je da su spremni platiti pravu cijenu za dugoročnu reformu.

Druga opcija je nastavak privatizacije. U svojem planu 21 koalicija lijevog centra najavila je i privatizaciju manjinskih udjela u nizu tvrtki. Ali, umjesto da čeka da netko pokupuje manjinske udjele u državnim firmama upitne kvalitete, ova vlada mogla bi povući još jedan hrabar korak i privatizirati sve državne kompanije koje ne predstavljaju prirodni monopol.

Primjerice, nema nikakvog razloga, osim uhljebljivanja kadrova iz vladajućih stranaka, da se ne privatizira Croatia osiguranje, koje ima velik udjel na domaćem tržištu i za kojeg bi se sigurno lako našlo kupca koji bi mogao platiti cijeli deficit u 2012. godini, a vjerojatno i više. Upravo je smiješno da se takva tvrtka proglašava nacionalnim interesom.

Ili da se proda Petrokemiju. I za nju bi bilo kupaca, a vjerojatno bi i 44 posto u Ini našlo kupca. Uz dobar privatizacijski program, možda nam ne bi trebao ni MMF, a svakako nam ne bi trebao viši PDV.