Posljednje izvješće Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) https://www.weforum.org/ navodi zabrinjavajuće prognoze za dugoročnu održivost globalnih mirovinskih sustava i mirovinskih sustava najvećih svjetskih ekonomija. Ključni razlog zabrinjavajuće negativne dugoročne prognoze su porast očekivane životne dobi, pad nataliteta i pad prinosa na mirovinsku štednju i ulaganja. Razvijene ekonomije s očekivanim najvećim deficitom su SAD, Velika Britanija, Japan, Nizozemska, Kanada i Australija. Postoje i izuzetno negativni trendovi u Kini i Indiji koji su najjača svjetska  tržišta u razvoju. Izvješće WEF-a kaže da će do 2050. globalni jaz u mirovinama iznositi 400 trilijuna dolara, više od polovice predstavljat će očekivani manjak u razvijenim ekonomijama (SAD, Velika Britanija, Japan, Nizozemska, Kanada i Australija), a u ostalom dijelu vode Indija i Kina. Izračun se temelji na pretpostavci da je mirovina jednaka iznosu u visini 70 posto od primanja prije odlaska u mirovinu.

Razlog ovog negativnog trenda je kombinacija nekoliko čimbenika koji zajedno stvaraju složen problem za koji su potrebna rješenja na nekoliko razina. Od druge polovice 20. stoljeća prosječni se životni vijek povećava za jednu godinu svakih pet godina. Izvještaj navodi da će nastavkom ovog trenda danas desetogodišnja djeca, rođena 2007-2010. godine u SAD-u i Kanadi, doseći prosječnu dob od 104 godine, a djeca rođena u Japanu 2007. godine doseći će i dužu dob od 107 godina. Izvještaj pretpostavlja da će odlaziti u mirovinu u dobi od šezdeset do sedamdeset godina. Rezultat duljeg životnog vijeka je potreba za više novca od mirovinske štednje, budući da će umirovljenici živjeti trideset godina nakon umirovljenja.

Pored ovih ekonomskih problema, mnogim razvijenim zemljama nedostaje odgovarajuće njege u domu i medicinske skrbi za starije osobe. Istraživači sa University College London i University of Liverpool predviđaju da će se u sljedećih deset godina broj umirovljenika kojima treba smještaj i medicinska skrb u Velikoj Britaniji povećati na 2,8 milijuna. Većina zemalja Europske unije suočava se sa sličnom statistikom.

U Njemačkoj, gdje sada živi oko 18 milijuna umirovljenika, broj umirovljenika  će do 2035. godine doseći procijenjenih 24 milijuna. Prema prognozama njemačkog saveznog zavoda za statistiku (https://www.destatis.de), broj ljudi kojima su potrebne njega u domu i medicinska skrb povećat će se sa današnjih 3,3 milijuna na 4,3 milijuna do 2035. Njemačkoj u ovom trenutku nedostaje adekvatan smještaj za gotovo milijun umirovljenika. Teško je zamisliti da bi razvijena europska gospodarstva, kao i SAD, u narednim godinama i desetljećima mogla zadovoljiti sve veću potražnju za domovima za starije osobe. Možda ovaj značajan nedostatak domova za starije osobe nudi barem djelomično rješenje za slabiji prinos mirovinskih fondova i privatnih mirovinskih ulaganja.

Ulaganja u staračke domove starijih osoba imaju izrazitu prednost u odnosu na ulaganja u druge tržišne segmente. Buduća potražnja za staračkim domovima može se precizno izračunati bez većih odstupanja na dugoročno projiciranim demografskim trendovima starenja populacije. Na taj se način ponuda može prilagoditi potražnji, što znatno smanjuje rizik od ulaganja. S druge strane, izgradnja i upravljanje domovima za starije osobe mogu donijeti visoki povrat ulaganja na nivoima dugoročnih povrata kapitala s mnogo nižim rizikom. Ovakav način ulaganja mogao bi koristiti i mirovinskim fondovima i privatnim investitorima, što bi dugoročno moglo uštedjeti na dopunskoj mirovini s relativno niskim rizikom i visokim prinosima. Sljedeće je pitanje koja zemlja može ponuditi najpovoljnije uvjete za takva ulaganja?

Odgovor leži u zemlji koja je u Drugom svjetskom ratu izgubila dio čitave generacije i koja danas ima jedno od najjačih gospodarstava na svijetu - Njemačka. Osim već spomenutog visokog deficita u staračkim domovima, Njemačka je usvojila ustavni zakon kojim se vlada zalaže za brigu o starijim osobama. U današnje vrijeme starije osobe su sve više zainteresirane za koncept „ života  skrbi  na domu ili života sa dopunskim službama koje se orijentiraju na individualne potrebe i želje stanovnika

Činjenice predstavljaju jak slučaj Njemačke kao jednog od najprikladnijih tržišta za ulaganja u staračke domove, kako za privatne, tako i za institucionalne ulagače. Kakav bi povrat moglo postići takvo ulaganje?